Analize Prijevodi

Protiv nacionalizma i rata – Prvi maj 2018.

PROTIV NACIONALIZMA I RATA!

Ovo nisu najsretnija vremena: nacionalističke tenzije, utrke u naoružavanju i ratni sukobi poprimaju dramatične razmjere, uz istovremeni porast iskorištavanja i potlačivanja radnika. Ove pojave nisu tek posljedica odluka ovog ili onog egomanijaka ili nesposobnog političara, već su integralni dio funkcioniranja samog sustava.

Ekonomska stagnacija

Po prvi put u posljednjih desetak godina MMF 2018. nije snizio svoje početne procjene globalnog ekonomskog rasta. Nekim apologetima kapitalizma to predstavlja jasan znak oporavka svjetske ekonomije, no malo trezveniji glasovi ukazuju na stvarnost ovog navodnog „oporavka“: on se ponovno temelji na dugu – oživljavanje američkog gospodarstva, primjerice, podudara se s novim povećanjem dugova po kreditnim karticama. I upravo zaduživanje predstavlja motor ovog sustava. Dugovi su se trebali postepeno smanjivati inflacijom i ekonomskim rastom, no s niskom stopom profita investicije su ostale slabašne, a mjere štednje situaciju su samo učinile još gorom.

Prema podacima Banke za međunarodna poravnavanja (BIS), globalni je dug 2008. godine iznosio 225% vrijednosti godišnje svjetske ekonomske proizvodnje (outputa). Danas taj broj iznosi 330%. U sirovim brojkama, globalni je dug (javni i privatni zajedno) porastao sa 17 bilijuna dolara 2006. godine, na nevjerojatnih 233 bilijuna dolara danas. Živimo u svijetu mašte u kojemu je budućnost već pod beskonačnom hipotekom. Idući financijski kolaps ne samo da je neizbježan, već je i poprilično blizu.

Međutim, izvori ove kapitalističke krize nalaze se dalje u prošlosti – na kraju poslijeratnog ekonomskog buma koji je završio 1970-ih. Od 1979. godine udio plaća u ukupnom BDP-u konstantno opada, dok se poslovi pod utjecajem globalizacije sele u države s nižim plaćama. Svjetsko bogatstvo danas pretežno leži u rukama nekolicine pojedinaca, a razlika između prihoda bogatih i siromašnih u nekim je zapadnim zemljama opet na razini iz davne 1917.

Neuspjeh politike

Propadanje ekonomije počinje se pretvarati u političku nestabilnost. Neoliberalni konzervativizam (kojemu možemo zahvaliti na krizi 2007- 08.), kao i socijaldemokratski kejnzijanizam (koji više ne može financirati socijalnu državu), nisu uspjeli u rješavanju svjetskih boljki. Stare, etablirane vladajuće stranke počinju gubiti svoj nekadašnji kredibilitet. Bilo da se radi o potpunom kolapsu državnog aparata (kao u Siriji ili Južnom Sudanu), Brexitu, izboru Trumpa, političkoj paraliziranosti ili jačanju ekstremne desnice, diljem svijeta očito je jačanje političke nesigurnosti.

Velik dio te nesigurnosti pripisuje se „populizmu“. Populizam je oduvijek postojao u nekoj formi, ali je ostajao ograničen na margine političke scene dokle god su stare kapitalističke partije uspijevale prodavati priču o „boljoj budućnosti“. Za kapitaliste „populizam“ predstavlja rast alternativnih političkih opcija za koje se boje da će im uzdrmati kontrolu nad sustavom.

Nakon četiri desetljeća ekonomske stagnacije, rast populističkih organizacija poprimio je nekoliko različitih formi. Populizam ljevice (Podemos u Španjolskoj, SYRIZA u Grčkoj, Corbyn u Britaniji…) kanalizira radnički gnjev u sigurnost glasačke kutije, bez predstavljanja ikakvog programa koji bi izazvao sam kapitalistički sustav. Iz tog je razloga i osuđen na propast. Populizam desnice mnogo je opasniji jer se temelji na politici straha. Njihova se nacionalistička poruka temelji na mržnji „drugoga“. Životni standard opada? Krivi su Židovi, muslimani ili imigranti općenito. Ovo je dovelo do porasta antisemitskih, islamofobnih i anti-imigrantskih napada u Europi i svijetu. Populističkim pokretima valja dodati i onaj koji se pokušava predstaviti kao „apolitični“, poput Živog zida u Hrvatskoj ili Pokreta pet zvjezdica u Italiji. Ispod njihove „apolitične“ fasade stoji ista opasna anti-radnička politika.

Trgovinski ratovi…

Bjesnilo nacionalizma ne staje na tome. Naglašavanjem potrebe za obranom nacionalne ekonomije od „njih“ – autsajdera i stranaca – ksenofobija vodi svijet niz opasan put.

Globalna kapitalistička ekonomija ojačala je nakon Drugog svjetskog rata na temelju snage američkog gospodarstva i njenih političkih institucija koje su predsjedale nad nikad prije viđenim ekonomskim čudom. No čudu je došao kraj 1971. godine, kada SAD više nije mogao održavati dolar „dobrim kao zlato“. Proces relativnog opadanja dominacije američkog gospodarstva od tada je bio dugačak, spor, ali uočljiv, premda donekle zamaskiran činjenicom da ostatak svijeta pomaže otplaćivati golemi američki dug korištenjem dolara kao osnovne valute međunarodne trgovine.

Kada je siromašna, nerazvijena Kina prije četvrt stoljeća počela graditi svoju proizvodnu bazu i povećavati svoju trgovinu sa zapadom, činila je to uglavnom uz pomoć američkog kapitala. Malo tko je tada predviđao da će Kina postati svjetski industrijski gigant. Danas je Kina premašila SAD u industrijskoj proizvodnji, trgovini, pa čak i u BDP-u po paritetu kupovne moći (PPP).

…i strateški ratovi

SAD je možda još uvijek svjetska sila, ali trgovinski rat kojeg je pokrenuo Trump otkriva do koje je razine Amerika izgubila svoj dominantni položaj. U prošlosti je SAD mogao zanemariti činjenicu da je Kina uvjetovala strane investicije u svoje jeftine tvornice otkrivanjem tehnoloških tajni i intelektualnog vlasništva. Danas su ulozi puno viši. Prilikom uvođenja novih carina na čelik Trump je citirao zakon o zaštiti američke nacionalne sigurnosti iz 1964. Nalazimo se na točki u kojoj trgovinski ratovi vrlo lako mogu postati predigra pravim, strateškim ratovima.

Nakon pada Sovjetskog Saveza američki trijumfalizam o „kraju povijesti“ i početku „novog svjetskog poretka“ nije imao granica. Međutim, oduševljenje nije potrajalo. Neuspjesi u Iraku i Afganistanu bili su popraćeni usponom Kine. Prava opasnost ove situacije leži u potpunom nesrazmjeru vojne snage SAD-a i njegovih globalnih suparnika. Američki su vojnici prisutni diljem svijeta, američka mornarica kontrolira plovne puteve, a američki je vojni budžet duplo veći od kineskog i ruskog zajedno. Ako se rast kineske ekonomije nastavi, uz daljnje širenje njenog utjecaja u Africi i Aziji, SAD-u prijeti daljnje opadanje moći.

Kako smo često naglašavali, trgovinski su ratovi tijekom povijesti uglavnom bili preteča pravim ratnim sukobima. Ne postoji garancija da duga agonija trenutne ekonomske krize neće završiti na isti način, bilo globalnim sukobom, bilo slijedom beskrajnih lokalnih ratova poput onih u Siriji, Libiji, Jemenu…

Jedina alternativa

Jedina sila koja može zaustaviti marš u propast je radnička klasa, većina svjetske populacije. Iako već desetljećima u povlačenju pod naletima nezaposlenosti, inflacije, restrukturiranja industrije i novih metoda iskorištavanja, nadnički su radnici neophodni za opstanak kapitalističkog sistema u ratu i miru. Međutim, pojavljuju se znakovi oporavka radničke klase u novoj situaciji nakon poraza 1980-ih i 90-ih: migrantski i prekarni radnici, kao i proletarijanizirani profesionalni sektori radničke klase počinju uzvraćati udarce. Za sada se radi samo o raštrkanim znacima oporavka, a ne o masovnom i sistematiziranom odgovoru na ozbiljne napade kojima smo izloženi već desetljećima, no i samo njihovo postojanje je nedvojbeno dobra stvar. Od migrantskih radnika u Italiji i nastavnika u Americi, preko pilota i stjuardesa u Njemačkoj do radnika HT-a, Uljanika i Dalekovoda u Hrvatskoj, radnička klasa dokazuje da u njoj još ima snage.

Dok radništvo treba vlastite klasne organe kako bi centralizirala svoje borbe na velikim teritorijima – što je u prošlosti bila uloga radničkih vijeća i sovjeta – također mora imati i svoju međunarodnu i internacionalističku partiju s jasnom dugoročnom vizijom budućnosti koja će svjesno voditi radničku borbu u smjeru komunizma. Ova partija nije „vlada u sjeni“ ili tek još jedan na propast osuđeni parlamentarni projekt, nego politički instrument nužan za ostvarivanje jedinstva i vodstva radničkog pokreta prema emancipaciji čovječanstva i stvaranju svijeta bez klasa i državnog aparata, te bez gladi i ratova koje oni za sobom nose; svijeta u kojemu svatko radi prema svojim mogućnostima, a dobiva prema svojim potrebama.

 

Prijevod i adaptacija prvomajske izjave Internacionalističke komunističke tendencije (ICT)

http://www.leftcom.org/en/articles/2018-04-25/against-nationalism-and-war

 

Kontra klasa – Hrvatska

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *