Analize

Štrajk u Hrvatskom ferijalnom i hostelskom savezu 2018. – analiza

Radnice i radnici Omladinskog hostela u zagrebačkoj Petrinjskoj ulici i njihovi kolege u zadarskom Omladinskom hostelu – u oba slučaja podružnicama Hrvatskog ferijalnog i hostelskog saveza (HFHS) – stupili su u štrajk 30. lipnja 2018. godine. Štrajk je u različitim oblicima trajao do 20. srpnja, ali završio je uglavnom neuspješno. U ovoj ćemo kratkoj analizi razmotriti uzroke štrajka, njegov tok, pritiske uprave i moguće greške i propuste koji su naštetili njegovom uspjehu, kako ih u budućnosti u nekoj sličnoj situaciji ne bismo ponovili. Analiza će se pretežno baviti situacijom u zagrebačkom hostelu, zbog ostvarenih kontakata s radnicima u štrajku na toj lokaciji.

Uzroci štrajka

Hrvatski ferijalni i hostelski savez već se nekoliko godina nalazi u određenim financijskim poteškoćama, no prema kazivanju radnika, postojale su velike razlike među podružnicama: zagrebački i zadarski hosteli su održavali prihvatljivo financijsko poslovanje, dok je, primjerice, riječki hostel stvarao gubitke. S tim na pameti postaje još teže objasniti postupke nove uprave HFHS-a, tj. outsourcing dijela zaposlenika zagrebačke i zadarske podružnice[1]. Sama je ušteda koja se trebala ostvariti ovim postupkom bila poprilično mizerna, dok bi radnici doživjeli snažno slabljenje svojih prava i očit pad životnog standarda uz povećani opseg posla. Naime, tvrtka u koju su zagrebačke radnice i radnici trebali biti outsourceani – Superčisto d.o.o. – do sada je bila zadužena za čišćenje nekoliko lokacija u gradu Zagrebu, uključujući Arenu Zagreb u Laništu, na samom rubu grada. Sama činjenica da radnici više ne bi bili vezani za jedno radno mjesto, već bi ih se moglo prebacivati na razne dijelove grada prema potrebi poslodavca, dovoljan je dokaz negativnog utjecaja koji bi outsourcing imao na radnike/ce Omladinskog hostela. Ovo je postalo očito i tijekom štrajka, kad su poslove radnica u štrajku bile prisiljene preuzeti radnice od prije zaposlene u Superčisto, koje su taj posao zbog umora jedva obavljale, o čemu će biti riječi i kasnije.

Superčisto d.o.o. je prije ovog pokušaja outsourcinga imao manje od 10 zaposlenica, pretežno na poslovima čistačica. Na ovome je mjestu potrebno dodati i da do štrajka možda ne bi ni došlo da uprava HFHS-a nije dovela radnike pred gotov čin, tako što im je sredinom lipnja (18. 6.) jednostavno objavila kako će od idućeg mjeseca raditi za drugu firmu te uporno odbijala bilo kakve pregovore ili uopće razgovore o radnim uvjetima u novoj tvrtki. Upravo je taj dehumanizirajući postupak bio kap koja je prelila čašu. Riječima jedne od radnica u štrajku – uprava je prema njima „postupala kao prema svinjskim polovicama“. Također ne bi bilo na odmet spomenuti i to da su radnice i radnici HFHS-a proteklih godina pristajali na opetovano smanjivanje plaća u ime ekonomskog oporavka, iako je potreba za tim postupkom i dalje sasvim upitna. 2015. godine događalo se i da nekim radnicama kasni po nekoliko plaća.

Ukratko, kao uzroci štrajka od 30. 6. mogu se navesti:

  • Outsourcing dijela radnika Omladinskog hostela u Zagrebu u privatnu firmu (Superčisto), bez prethodnih pregovora ili razgovora s radnicima. Slična je situacija bila i u Zadru, no u ovome trenutku ne znamo koja je tvrtka trebala preuzeti tamošnje outsourcane radnike.
  • Uporno odbijanje bilo kakvih pregovora od strane Uprave čak i nakon poziva od strane sindikata; odbijani su bili i pozivi na pregovore o kolektivnim ugovorima za one radnike koji nisu bili outsourceani. Pokušaj mirenja tijekom travnja 2018. bio je bezuspješan.

Kao takav, štrajk je bio posve defanzivan i temeljio se na obrani postojećih prava.

Stanje među radnicima i utjecaj sindikata

Jedna od bitnih karakteristika ovog štrajka bila su relativno mala radna mjesta. U Omladinskom hostelu u Zagrebu bilo je stalno zaposleno 11 radnica i radnika (8 na neodređeno i 3 na određeno), a slična je situacija bila i u Zadru. Uz stalno zaposlene, bitan je bio i studentski rad: nakon početka štrajka jedna je studentica zaposlena na poslu spremačice. HFHS također koristi i omladinski volonterski rad u nekim hostelima na obali, no raširenost tog oblika rada, kao i njegovu važnost za funkcioniranje Ferijalnog saveza, nismo uspjeli u potpunosti dokučiti. Od radnica u štrajku, većina je bila zaposlena na poslu spremačica te na poslu pranja rublja (uz jednu recepcionarku), dok su muški radnici bili domari i recepcionari.

HFHS ima podružnice u brojnim hrvatskim gradovima[2], ali pretežno na jadranskoj obali. Od svih tih podružnica, samo su zagrebačka i zadarska stupile u štrajk. Uzrok tomu ležao je prvenstveno u manjku sindikalne organizacije na drugim HFHS-ovim radnim mjestima, a ta organizacija nije bila potpuna niti u Zagrebu do samog početka štrajka. Jedini sindikat čiju smo prisutnost mogli uočiti tijekom štrajka bio je Novi sindikat, koji je također vodio i pravnu stranu ovog štrajka tijekom sudskog spora s HFHS-om.

Početak štrajka

Sam je štrajk započeo istovremeno u zagrebačkom i zadarskom hostelu, u subotu, 30. lipnja 2018. Tog je dana u štrajk krenulo 8 od 11 zaposlenih, no tijekom dana iz štrajka izlaze 1 recepcionarka i recepcionar na neodređeno, te se u hostelu zapošljava studentica na poslu spremačice.

U analizi ovoga štrajka vrlo je bitno napomenuti da su u trenutku njegovog početka radnici i radnice još uvijek bili zaposlenici HFHS-a, no da su već idućeg dana spremačice i domar službeno prebačeni u Superčisto. Zbog prebacivanja u drugu firmu radnice i radnik 2 dana nisu smjeli nastaviti štrajk, a u utorak (2.7.) stupili su u štrajk solidarnosti s preostalim radnicima HFHS-a. Točnije, s jedinim recepcionarom koji je ostao u štrajku kao zaposlenik Ferijalnog saveza.

Tok štrajka i pritisci uprave

Nakon prvog dana štrajka, pa do njegova završetka niti jedan se štrajkaš više nije odlučio vratiti na posao.

Narednih su dana i tjedana štrajkaši bili pod konstantnim pritiskom od strane stare uprave HFHS-a, ali i uprave Superčisto. Već dan-dva od početka štrajka, vlasnik Superčisto se pojavio među radnicima i pokušavao ih natjerati da se vrate na posao – u početku pričama o tome kako on nije imao veze s postupcima uprave HFHS-a, zatim određenom dozom patetike, a na kraju govoreći im da je štrajk ilegalan i da ih uprava hostela od idućeg dana ionako neće pustiti na njihova radna mjesta, odnosno u samu zgradu hostela. Takvi su postupci bili popraćeni negodovanjem štrajkaša, ali je situacija razriješena tek dolaskom sindikalista koji je radnicama i radnicima objasnio da je štrajk posve legalan te da im uprava hostela ne može legalno zabraniti dolazak na njihova radna mjesta.

Tako je i bilo, te su štrajkaši narednih tjedan dana neometano dolazili na svoja radna mjesta. Međutim, uprave HFHS-a i Superčisto odlučile su napasti iz drugog smjera – sudskim tužbama. Prvu je tužbu podnio HFHS, tvrdeći da je štrajk ilegalan jer se poslodavac pridržava Zakona o radu. Drugu tužbu dignulo je poduzeće Superčisto, s namjerom da se dopusti isključivanje s rada radnika koji štrajkaju. Rezultat ovih tužbi na Županijskom sudu u Zagrebu bio je dvosmislen: s jedne strane, štrajk je proglašen legalnim, no istovremeno se dopustilo isključivanje štrajkaša s radnih mjesta[3]. Superčisto je potom isključilo s rada polovicu radnika u štrajku, a HFHS je isto učinio s preostalim radnikom zaposlenim u hostelu. Štrajkaši su i nakon toga ostali složni, no više se nisu pojavljivali u okolici svojih radnih mjesta (zbog nemogućnosti pristupa).

Štrajk je službeno završio 20. srpnja, nakon što su štrajkaši uz pomoć sindikata uspjeli natjerati upravu HFHS-a na davanje izvanrednih otkaza, čime su osigurali naknadu za nezaposlene pri HZZ-u. Međutim, sam štrajk nije doveo do željenih rezultata, tj. povratka na stara radna mjesta outsourceanih radnica i radnika te daljnjih pregovora o kolektivnom ugovoru s upravom HFHS-a.

Pokušaji lomljenja štrajka

Štrajk radnika Ferijalnog saveza bio je pod konstantnim pritiscima i pokušajima lomljenja. O dva takva pokušaja već smo ukratko napisali – dolazak vlasnika Superčisto te sudski spor uprave HFHS-a protiv Novog sindikata – no bilo je i drugih. U zadarskom Omladinskom hostelu, primjerice, poslodavac je na mjesta upražnjena štrajkom dovodio štrajkolomce iz Pule i Zagreba, koji nisu bili kvalificirani za poslove koje su tamo obavljali. U Zagrebu su radnice otprije zaposlene u Superčisto bile prisiljene obavljati poslove spremanja i čišćenja odjeće u hostelu, za što dobrim dijelom nisu bile spremne. Uz to, spomenute su radnice tijekom obavljanja poslova u hostelu bile na izmaku snaga jer su prije dolaska u hostel uglavnom bile provele nekoliko sati obavljajući poslove na drugim krajevima grada. Same su radnice iz Superčisto dijelom moralno podržavale radnice u štrajku (ali ne i aktivno podržavale – nemamo dokaza o namjernom usporavanju rada ili drugim oblicima solidariziranja), no neke od njih pokušavale su i natjerati radnice iz hostela na prekid štrajka, pozivajući se na navodno dobre uvjete rada kod novog poslodavca.

Premda donekle marginalno, bilo bi vrijedno spomenuti i stav nekih mladih i studentskih radnika: mlada radnica na neodređeno zaposlena na recepciji gotovo je odmah istupila iz štrajka te uz to dovela studenticu da obavlja upražnjene poslove spremačica. Studentica zaposlena kao spremačica znala je za postojanje štrajka, no na to se nije obazirala, dok je recepcionarka na neodređeno ponekad pozivala radnike da prekinu štrajk. Ovakve pojave imale su moralni, ali i materijalni učinak na mogućnost uspjeha štrajka: hostel ne bi mogao funkcionirati da je recepcija bila u potpunosti blokirana, a štrajk spremačica koji je već uzrokovao gomilanje prljave robe i pad higijenskih uvjeta imao bi još jači učinak.

Vanjska podrška i mediji

Novi je sindikat razglasio početak štrajka u HFHS-u te pozvao novinare na presicu ispred Omladinskog hostela u Petrinjskoj na dan početka štrajka (30. 6.). Došla je nekolicina novinarskih ekipa te su vijesti o početku štrajka bile objavljene na N1 televiziji, HRT-u te nekoliko manjih medija. Međutim, nakon toga je izostao bilo kakav vid medijskog praćenja štrajka.

Zaključak

Iako relativno malenog opsega i u konačnici pretežno neuspješan, i iz ovoga štrajka možemo izvući određene lekcije koje nam mogu pomoći u budućim radničkim borbama. Ponajprije treba naglasiti da su u Hrvatskoj štrajkovi u uslužnom ili turističkom sektoru prava rijetkost, usprkos tome što je turizam jedna od najvećih (ako ne i najveća) grana hrvatskog gospodarstva; s te strane, štrajkaši su u ovom slučaju dobrim dijelom koračali po nepoznatom terenu.

Možda je najbitnija pouka ovog štrajka bila da ukoliko se pokušavamo boriti protiv outsourcinga, potrebno je reagirati i puno prije nego što se taj postupak odvije. Jedan je od problema štrajka u HFHS-u bila razlomljenost radnika nakon provedenog outsourcinga 1. 7., kao i mogućnost legalnog ubacivanja štrajkolomaca iz firme za outsourcing (u ovom slučaju Superčisto), čime je donekle umanjena učinkovitost samog štrajka. Pritisak na upravu HFHS-a vjerojatno bi bio mnogo jači da nitko nije mogao legalno obavljati poslove radnika u štrajku.

Nadalje, osjetio se nedostatak kontakata s radnicima u drugim podružnicama Ferijalnog saveza: utjecaj većeg broja radnih mjesta u štrajku na Upravu nije potrebno naglašavati, no u ovome je slučaju štrajk ostao ograničen na zagrebački i zadarski hostel. Kontakti s radnicima u ostalim podružnicama i njihovo priključenje štrajku u ovome se slučaju moglo najlakše ostvariti njihovim učlanjenjem u sindikat, premda je potrebno naglasiti da su vrlo često potrebne i veze izvan službene sindikalne organizacije, u slučaju da sam sindikat krene popuštati pred zahtjevima poslodavaca. Uz to, štrajk nisu podržali niti radnici HFHS-a zaposleni izvan hostela u zagrebačkoj Petrinjskoj ulici.

U situacijama poput one kada je novi poslodavac došao štrajkašima i počeo pričati o nelegalnosti štrajka i tome da ih uprava hostela neće pustiti na njihova radna mjesta ponovno je postala jasna potreba za poznavanjem – makar površnim – Zakona o radu. Poznavanje ovog zakona donekle sprečava mogućnost manipulacije radnicima od strane poslodavca. Usprkos tome, moramo imati na umu da sudska praksa često donosi kontradiktorne odluke, koje mogu biti i protivne Zakonu o radu – takvom smo primjeru mogli svjedočiti i tijekom ovog štrajka. No ipak, poznavanje ZOR-a omogućava pobijanje nekih laži koje poslodavci mogu probati iskoristiti za lomljenje štrajka. Zakon o radu također omogućava i korištenje još jednog potencijalno jakog oružja – štrajka solidarnosti – što su radnici i radnice Ferijalnog saveza uspjeli iskoristiti.

Na kraju, premda su se zaposlenici – na određeno i neodređeno – u hostelima HFHS-a držali zajedno tijekom cijeloga štrajka, čime su definitivno pokazali primjer budućim štrajkašima, ponovno se pojavio problem studentskih radnika. Radnici na studentski ugovor nisu sudjelovali u štrajku (što se može objasniti njihovim krajnje nesigurnim položajem), no nisu niti pružali podršku radnicama i radnicima koji jesu štrajkali. Uostalom, sama je činjenica da su studenti pristali na preuzimanje uloge štrajkolomaca vrlo problematična. Ova je pojava nažalost prečesta u Hrvatskoj, te joj je moguće doskočiti samo upornim radom među studentima-radnicima jer mlađe generacije nemaju iskustva s radničkim borbama ili organiziranjem. O fenomenu studentskog rada i organiziranja pisat ćemo u budućnosti.

Bivšim radnicama i radnicima Ferijalnog saveza želimo svu sreću u budućnosti te se nadamo da će ova kratka analiza poslužiti u budućim borbama za radnička prava.

[1] Slični planovi vrlo vjerojatno postoje ili su već provedeni i u ostalim podružnicama HFHS-a, no zbog manjka sindikalne organizacije, odnosno nepristupanja štrajku, teško je odrediti točnu situaciju. Radnici podružnice u Puli za sada navodno neće biti outsourceani jer tamo nema adekvatne firme koja bi ih prihvatila. O sindikalnoj organiziranosti i vezama među radnicima bit će riječi kasnije.

[2] Zagreb, Zadar, Rijeka, Pula, Veli Lošinj, Stari Grad, Dubrovnik

[3] https://www.zadarskilist.hr/clanci/12072018/strajk-u-hostelu-zakonit-ali-i-otkazi-radnicima

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *