Analize Bilten

Crveni kadar – zima 2020.

Novi broj Crvenog kadra – biltena Kontra klase. U ovom broju pričamo o trenutnoj pandemiji korona virusa i nedavnoj novoj “migrantskoj krizi” na grčko-turskoj granici.

Izbjeglice kao pijuni u geopolitičkim igrama

Krajem veljače sukob u Siriji je eskalirao, kako u zemlji tako i na međunarodnoj razini. Ofenziva Sirijske vojske i niza militantnih skupina lojalnih režimu Bašara al Assada dovela je u pitanje opstanak posljednjeg značajnog pobunjeničkog uporišta u Siriji, Idliba, što je izazvalo vojnu intervenciju Turske. No, druge su sile još odavno izgubile volju za rušenjem Bašara al Assada i njegova režima ili za značajnu eskalaciju u Siriji, što je ostavilo Tursku samu u tom sukobu.

Neutralan stav Europske Unije po pitanju te eskalacije izazvao je sukob između zemalja članica i Turske. Već godinama Turska je bila sastavni dio tvrđave Europe te je sprječavala prolazak izbjeglica prema Europi balkanskom rutom. Uloga psa čuvara europskih granica dala je Turskoj snagu u pregovorima s EU i mogućnost izvlačenja financijskih sredstava u obliku „humanitarne“ pomoći. Kako bi prisilila Europu da pruži barem minimalan oblik potpore njezinoj intervenciji u Siriji te prisilila Grčku da popusti u svojoj opoziciji njenoj vanjskoj politici, Turska je odlučila iskoristiti tisuće izbjeglica kao pijune u geopolitičkoj prepirci.

Turska je otvorila granicu s Grčkom i uskoro počela slati, ponekad i nasilno, izbjeglice prema Grčkoj. Erdogan se u nekoliko dana pretvorio iz psa čuvara Europe u „velikog humanitarca“ koji proziva istu zbog njihova odnosa prema izbjeglicama dok ih i on sam koristi kao pijune. Grčka granična policija je nasilno zaustavila izbjeglički val i uskoro su se mnogi našli zatočeni na granici između dviju zemalja pod paljbom suzavca, gumenih metaka i vodenih topova. Na moru je došlo i do tenzija između obalnih straža. Pri tom, Bugarska koja ima bolje odnose s Turskom dobila je obećanje da se njoj neće dogoditi isto.

Europa je popustila i dala nominalnu potporu turskoj intervenciji u Siriji, no tenzije na granici su se nastavile. Iako je u početku uspjela potisnuti snage odane Bašaru al Assadu i nanijeti im teške gubitke, turska intervencija nije postigla sve zacrtane vojne ciljeve, te je uskoro u pregovorima s Rusijom postignuto primirje koje je ostavilo Idlib u rukama pobunjenika. Uskoro se i situacija na granici smirila i Erdogan je ponovno postao vjeran pas čuvar tvrđave Europe.

Covid-19: kapitalizam kao najopasnija pandemija

Epidemija korona virusa, odnosno njime uzrokovane bolesti nazvane COVID-19, u posljednjih je nekoliko tjedana prešla put od „još jedne azijske bolesti“ koja nas ne treba zamarati, do najveće katastrofe s kojom se europski kontinent susreo od kraja Drugog svjetskog rata.

Epidemiju se u početku ignoriralo, a potom se odugovlačilo s donošenjem potrebnih mjera, čime je iznimno olakšano širenje virusa. Rezultat toga su tisuće mrtvih u Europi, stotine tisuća zaraženih u svijetu i sve stroža karantena u velikom broju država, pa tako i u Hrvatskoj.

Zašto je do ovoga došlo? I kad već je, zašto nam je zdravstveni sustav tako nespreman? Odgovor je banalan, no ipak ga treba stalno ponavljati – kapitalizam. Trenutni ekonomski sustav vođen stalnim stvaranjem profita i malo čime drugim, naprosto nije sposoban savladati krize ovakvog tipa. Javno zdravstvo se u čitavom svijetu uništava već desetljećima u korist onog privatnog (nedostupnog većini radnika), a toga smo u Hrvatskoj postali posebno svjesni nakon druge katastrofe koja nas je zadesila – potresa u Zagrebu. Bolnice u Petrovoj, Klaićevoj i na Jordanovcu morale su biti evakuirane jer nisu obnavljane još od Jugoslavije!

No kapitalizam je odgovoran za širenje pandemije i na druge načine. Sama činjenica da većina tvornica i drugih firmi još uvijek radi, iako nisu neophodne za život, govori dovoljno sama za sebe. (Kao ogledni primjer možemo uzeti našu vlastitu tvornicu smrti – karlovački HS Produkt – koji i dalje proizvodi oružje za beskonačne ratove na Bliskom istoku.) Radnici u tim kompanijama su prisiljeni raditi u uvjetima opasnim po njihovo zdravlje, samo kako bi preživjeli ovaj i naredne karantenske mjesece. Ideš na posao – gubiš; dobiješ otkaz – gubiš još više.

I što nam kao hvala za svu tu žrtvu sprema hrvatska Vlada? Gledanje kroz prste poslodavcima i neviđeno rušenje radničkih prava! U pripremi je zakon kojim bi se poslodavcima omogućila potpuna samovolja – ignoriranje sindikata i radničkih vijeća u donošenju odluka, smanjivanje plaća na minimalac (koji se obvezala isplaćivati država, a ne poslodavci!), slanje ljudi na godišnji odmor bez prijašenjeg upozorenja, davanje otkaza bez upozorenja i smanjivanje otpremnina… Institut kolektivnog ugovora bi novim zakonom bio tek malo vrjedniji od wc papira, a s obzirom na stanje u trgovinama možda čak i manje.

Ali ne treba biti tako! I dalje proizvodimo više nego dovoljno hrane, više nego dovoljno wc papira i drugih potrepština. Sve naše potrebe mogu se zadovoljiti. Tvornice oružja i sličnih beskorisnih proizvoda ne moraju raditi; njihovi radnici mogu ostati kod kuće. Medicinska oprema je trenutno zapostavljena, baš kao i medicinska istraživanja – ali i to je isključivo rezultat tržišne ekonomije! Planska privreda – socijalistička privreda – omogućila bi pristup svemu što nam je potrebno za (lagodan) život. I inače, a posebno tijekom kriznih situacija.

Ako ne pazimo, i u ovoj će krizi najbolje proći bogati. Pokušat će nam podvaliti svakave ideje i planove, ali ne smijemo nasjesti! Jedini spas za radničku klasu i čovječanstvo u cjelini leži u socijalizmu.

Tko smo?

Kontra klasa je socijalistički kolektiv baziran u Zagrebu. Sudjelujemo u radničkim borbama u zagrebačkoj regiji te kroz ostvarene kontakte s radnicama i radnicima analiziramo protekle borbe, kako bismo mogli učiti na vlastitim pogreškama.

Osim direktnim aktivizmom, bavimo se i teoretskim radom analize suvremenog društva u suradnji s drugovima i drugaricama iz regije i svijeta. Kapitalizam je i dalje vladajući ekonomski sistem i gura čovječanstvo sve dublje prema ponoru ekološke katastrofe, novim ratovima i sve gorim radnim uvjetima. No, ako ga želimo nadvladati i zamijeniti pravednijim sustavom – socijalizmom – u čijem srcu nije profit, već ispunjavanje ljudskih potreba, moramo ga moći i razumjeti.

Kao internacionalisti zalažemo se za međunarodno jedinstvo radničke klase u njenoj borbi protiv kapitala, bez obzira na nacionalne, religijske ili druge granice. Ako je kapital internacionalan, takva mora biti i radnička klasa. Pridruži nam se!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *