Analize

Pogled na 2020. – Slovenija

Već gotovo tradicionalno, i početkom 2021. vam donosimo analize prošlogodišnjih događaja iz pera naših drugova iz Hrvatske i regije. U narednih nekoliko dana i tjedana objavit ćemo tekstove o radničkim borbama i političkoj situaciji u Sloveniji, Bugarskoj i Hrvatskoj u 2020. godini, za koje vjerujemo da će biti zanimljivi svima zainteresiranima za bolje razumijevanje položaja radničke klase i mogućnosti razvoja socijalističkog pokreta u široj regiji. Za početak donosimo analizu našeg druga iz Slovenije, koja će uskoro biti objavljena i na slovenskom jeziku:

Godinu 2019. završili smo s raspadajućom koalicijom – centristička manjinska vlada obustavila je suradnju s Levicom. 2020. smo se radovali podizanju minimalne plaće prema novom izračunu. Gospodarska komora Slovenije je aktivirala svoje snage direktno na radnim mjestima. Poštari su pokazali kako se radnički pokret u zemlji marljivih može oživjeti. Ekološka kriza ohrabrila je masovni pokret civilnog društva. Da, sve u razmjerima Slovenije – kao što je Lenjin rekao: politika počinje s milijunima, a kao što je rekao Agropop: samo milijon nas še živi. Luka Mesec, predsjednik Levice, sažeo je Lenjina i 2019. godinu kao godinu punu tjedana u kojima su se dogodila desetljeća.

Iz očitih razloga prošlu smo godinu pratili uglavnom na internetu. Dobro je što je Janša toliko vješt shitposter da je slovenski doomscrolling svjetske kvalitete. Početkom godine, siječnja/januara, manjinska vlada Marjana Šarca podnijela je ostavku. Zapelo je u zdravstvenoj reformi: ministarstvo financija nije pristalo na traženu bjanko mjenicu prilikom ukidanja dopunskog zdravstvenog osiguranja. Uz dobre rezultate anketa, Šarec je računao na prijevremene izbore, ali dvije bivše koalicijske stranke – Stranka penzionera DeSUS i Stranka modernog centra SMC – počele su koketirati s Janšom. Tijekom veljače/februara se tradicionalno aktivirao antijanšistički dio civilnog društva. Zahtjevi, peticije i skupovi nisu spriječili formiranje nove (krajnje) desne vlade – DeSUS nema opozicijski program, a SMC je već uložio previše da bi se usudio nastupiti na izborima s tako niskom potporom javnosti. 2020. godinu obilježava kulturna borba između Janše i antijanšista.

2020. godinu u Sloveniji obilježili su sukobi premijera Janše i širokog spektra “antijanšističkih” stranaka i pokreta (foto: telegram.hr)

Početak nove vlade poklopio se s prvim potvrđenim slučajevima zaraze koronavirusom u Sloveniji. Prvi akt vlade bio je uspostavljanje Kriznog štaba Republike Slovenije u ožujku/martu. Janša je svoj mandat otvorio nostalgično, rekavši da ulazimo u drugu najveću krizu u Sloveniji. Ako parabola o nezavisnosti i Janšinom herojskom razdoblju nije bila dovoljno očita, angažirao je Jelka Kacina, službenog govornika tijekom Desetodnevnog rata 1991., kao službenog (kriznog) glasnogovornika vlade. Osamdesete godine i neovisnost bit će stalne reference mainstream (lijevog i desnog) političkog izraza 2020. godine, jer je slovenski politički prostor i dalje strukturiran istim (post-)tranzicijskim interesima.

Kao što smo spomenuli, SMC je strogo uložen u rad s vladom, bilo kojom vladom. Ankete im daju nula podrške, a očekivanja pristaša (kapitalnih ulagača) su velika. SMC kontrolira Ministarstvo gospodarstva, koje je na početku epidemije bilo odgovorno za nabavku zaštitne opreme, od maski do kliničkih uređaja. U travnju/aprilu smo dobili vlastitogzviždačakoji je razotkrio korupciju u nabavi. Diskreditacija je pogodila uglavnom SMC, dijelom i NSi – drugog koalicijskog partnera Janšine vlade – ali ne i SDS. Janšina politička vještina je vrijedna divljenja; u ovoj konstelaciji sve su stranke njegovi taoci. Svo antijanšističko oružje ubija manje organizirane stranke oko Janše, pa je Janši uvijek zajamčena stabilna vlada u kojoj ima većinu unutar koalicije, a antijanšistima samo fragmentirane manjinske vlade.

Mjere za ograničavanje epidemije popraćene su raznim skandalima i desničarskim oportunizmom. Civilno društvo snažno je reagiralo protiv njih, započevši s petkovnim prosvjedima s balkona. Uz djelomično opuštanje mjera protesti su bili pomaknuti na bicikle (jer je okupljanje na javnim mjestima još uvijek zabranjeno, a bicikliranje nije okupljanje). Ukupno je organizirano 25 (!) uzastopnih prosvjednih petaka. Bez dugoročnog političkog sadržaja, prosvjedi su bili organizirani oko aktualnih mjera: na primjer, protiv militarizacije, kada je Janšina vlada u kriznim situacijama pokušala aktivirati članak zakona koji bi vojsci dao policijske ovlasti, ili u potporu zviždaču koji je razotkrio korupciju, ili u obranu medija kada je vlada reformirala medijsko zakonodavstvo, ili u obranu kulturnih institucija kad je vlada u njima počela provoditi kadriranje. Ako nije bilo baš nikakve aktualne teme oko koje bismo se mogli organizirati na antijanšističkoj razini, prosvjed bi bio tematski, pa smo tako 1. maja imali i protest za radnička prava. Okolnosti Covid-krize zamaglile su granicu između protivljenja potaknutog uvođenjem orbanističkih mjerai općenite new-agerske sumnje u samo postojanje koronavirusa. Stoga su protesti dijelom bili i platforma za anti-5G i anti-vax teorije zavjere, jer se Janšina vlada relativno uspješno nosila s prvim valom zaraze, a antijanšistička opozicija još nije bila organizirana oko smiselenog programa.

Mjere su dolazile u tzv. protukoronskim paketima izdavanim otprilike jednom mjesečno. Sastavni dijelovi su, kao što smo već spomenuli, bili desničarski napadi na Janšine protivnike iz civilnog društva (mediji, nevladine organizacije), represivne mjere koje su u jednom trenutku ograničile kretanje Slovenaca unutar općine (s oko 200 općina, prosječna ima 100 km², a najmanja jedva 36 km²) i (iznenađujuće) puno državnih subvencija gospodarstvu i potrošačima. Tako je svaki građanin dobio bon u vrijednosti od 200 eura da ga potroši u slovenskom turističkom sektoru, na svećenicima je testiran univerzalni temeljni dohodak (universal basic income) u iznosu od 700 eura, samozaposleni dobivaju naknadu za gubitak dohotka, a firme subvencije za radnike koji su na čekanju zbog zaustavljenog javnog života. Solidarnosne dodatke dobile su i društvene skupine poput penzionera i studenata. Ti dodatci su mali, ali s obzirom na povijest prethodnih lijevo-centrističkih vlada i njihovih socijalnih i ekonomskih politika, Janša je poremetio pretpostavke lijevog i desnog o bezuvjetnom novcu i redistribuciji novca.

Cinična primjedba da Orbanov učenik Janša slijeva pretiče slovenske liberale samo je kritika slovenske ljevice, a ne točan opis stvarne politike trenutne vlade. Ekonomski interesi vladajuće klase implicirani su u svakoj mjeri jer su i sve represivne mjere popraćene dopuštenim izuzecima, koji su u funkciji očuvanja gospodarstva (pa čak i na štetu života). Nakon što je uspješno preživjela prvi val, Slovenija je postala jednom od najgore pogođenih država u drugom. Većina infekcija dolazi s radnih mjesta, a predstavnici kapitala, kako u gospodarstvu, tako i u parlamentu, inzistiraju na otvorenim tvornicama i uredima, iako službeni stručnjaci preporučuju zatvaranje, i iako smo sve drugo već zatvorili i uveli policijski sat od 21h do 6h,  Zbog zatvorenog javnog života u nepovoljnom položaju su manji poduzetnici (kulturni radnici i poduzetnici u malim sektorima koji posao ne mogu prebaciti online), te su također znatan dio baze prosvjeda protiv Janše.

Dok smo svi taoci kulturne borbe između Janše i antijanšista, djelomični interesi frakcija slovenskog kapitala potvrđuju se na kreativan način. U prosincu/decembru je stigla vijest da će Janša prestati financirati Slovensku novinsku agenciju (STA) i da će se lokalna kritička rap zvijezda izbrisati iz registra samozaposlenih u kulturi, baš kao što je vlada odobrila Državnom turističkom holdingu kupnju turističkih objekata kojima upravljaju strane tvrtke. Menadžeri tih tvrtki su, naravno, slovenski menadžeri i tranzicijski giganti koji su uložili u postojanje ove vlade. U tom kontekstu, državni turistički bonovi također su materijal za teorije zavjere, ali sve što dobivamo je anti-vax antijanšizam i liberalne usporedbe između Janše i Tita (Janša je zbog svoje Twitter aktivnosti i povijesti u Partiji dobio nadimak “Maršal Twito”).

I ovo je istinska značajka slovenske 2020. Preusmjeravanje političkih rasprava s bilo kakve klasne osnove na fiksaciju Janšinim Twitter profilom i potraga za malograđanskim mučenicima. Međutim, kulturna borba nije sputavala sve radničke aktivnosti. Jedna od priča koja se odvijala prošle godine datira još iz 2003. godine, kada su Slovenci na referendumu odlučili da će trgovine nedjeljom biti zatvorene. Sindikalni kolektivi dugo su se pripremali za prijedlog, a očita prilika pokazala se kad su tokom epidemije trgovine nedjeljama zatvarali kao mjeru protiv koronavirusa. Sindikati i Levica su u svibnju/maju podnijeli prijedlog koji bi zatvorio trgovine nedjeljom čak i nakon epidemije. Prijedlog je uživao široku potporu javnosti, tako da su ga u početku podupirale i parlamentarne stranke. Osporavanje Trgovinske komore su uspjeli, da uvojivanje zakona nije bilo samorazumljivo. Rasprava o ustavnosti prijedloga sa stajališta slobodne gospodarske inicijative bila je, naravno, u maloj mjeri popraćena liberalnim naglašavanjem rasprave o sekularnosti države. Opsežan i organiziran istraživački rad sindikata na terenu pripremio je trgovinske radnike tako da su mogli braniti zatvaranje po vlastitim uvjetima. Zakon je donesen bez ikakvih izuzetaka (poput nedjeljnog punjenja polica). Borba, naravno, nije gotova: prilagođavanje internetskoj prodaji zbog korone i ustrajnost Gospodarske komore još će neko vrijeme rezultirati traženjem rupa u dobicima ove radničke borbe, ali možemo biti djelomično zadovoljni jer smo u 2020. Bili svjedoci pojačane sindikalne aktivnosti u diskontnim franšizama, gdje je tradicionalno sindikalno organiziranje uvijek otežano.

Organizirani kapital nije mirovao ni u drugim sektorima. Još prije njenog formiranja, Udruženje poslodavaca Slovenije podržalo je vladu Janeza Janše. Uz protukoronske pakete, dobili smo i nekoliko priloga za legalizaciju ubrzane deregulacije radnih uvjeta. Vlada je usvojila prijedlog izmjena i dopuna Zakona o cestovnom prometu i otvorila vrata Uberu i drugim digitalnim platformama na području cestovnog prometa. Vlada je također osnovala Strateško vijeće za debirokratizaciju, koje je svojim prijedlogom za “debirokratizaciju” potaknulo i poreznu reformu. Prijedlog se sastoji od 74 mjera kojima se, između ostalog, smanjuje porezna stopa na dohodak od kapitala, smanjuju porezi za 13 tisuća menedžera i formalizira penzionerski rad. Naravno, u formuliranju prijedloga sudjelovala je i Gospodarska komora Slovenije, koja je 2019. godine također pozvala na kršenje nove definicije minimalne plaće. Gospodarska komora i ostale organizacije poslodavaca cijelo vrijeme su lobirale za zamrzavanje minimalne plaće. Prema trenutnoj uredbi, minimalna plaća povećavat će se od 1. siječnja/januara. Reprezentativne sindikalne centrale su u slučaju zamrzavanja najavile opći štrajk. Za sad zamrzavanje nije uvedeno ni u jedan protukoronski paket, a lobiranje Gospodarske komore nastavlja se i u 2021.

Na inicijativu slovenskog Varufakisa, Jože P. Damijana, formirana je KUL – Koalicija ustavnog luka. To je pobuda za ujedinjenje antijanšističkih političkih snaga pod jednim programom. Inicijativu za KUL, između ostalih, potpisao je i Slavoj Žižek. Sve stranke (osim SDS-a) pozvane su da sudjeluju. Trenutno se KUL sastoji od svih oporbenih stranaka i DeSUS-a koji još uvijek sjedi u vladi (znači velikoj većini ide za isti sastav kao i propala Šarčeva vlada). Otkako je inicijativa započela, uvjeravali su Slovence da mogu osigurati 46 parlamentarnih glasova potrebnih za rušenje vlade. Dana 15. siječnja/januara 2020. glasanje o nepovjerenju vladi bilo je predloženo s 42 glasa. Ovim će tempom Janšin mandat vjerojatno prije regularno završiti i opozicija će se morati dokazati na redovnim izborima.

Početkom studenog/novembra u Ljubljani su izbili neredi, na koje je policija prvi put odgovorila vodenim topovima (foto: dnevnik.si)

Nakon uspješnog suočavanja s prvim valom epidemije, svjetski su mediji Sloveniju opisali kao priču o uspjehu. Slovenija je također bila prva u Europi koja je proglasila kraj epidemije. Međutim, drugi je val sasvim druga priča. Glavni razlog je kasna reakcija (tijekom prvog vala su poduzete oštrije mjere s manjim brojevima zaraženih). Brojke su sada zaista tragične, a tijekom prosinca/decembra smo došli do stopostotnog povećanja broja smrtnih slučajeva u odnosu na normalne godine. S vremenom je visoka statistika paralizirala i protestne skupove. Opće nezadovoljstvo zatvaranjem javnog života izraženo je i u jedinstvenom događaju u povijesti Slovenije. Jedinstvenom i zato što ga nitko ne može razumno smjestiti u općenitije mainstream političke opcije. Ljubljanu su 5. studenog/novembra potresli neredi, a slovenska je policija prvi put upotrijebila vodene topove. Odgovornost je preuzela “Anonymous Slovenija”, za koju ne možemo znati postoji li kao išta više od profila na društvenim mrežama. Svi su žurili objasniti događaj raznim teorijama zavjere o tome kako su koalicijski ili opozicijski plaćenici uključeni u neku vrstu strategije tenzije, kao da 2020. godine mladima nedostaju razlozi ili inspiracije za nerede i nasilne prosvjede.

2020. godina bila je puna tjedana u kojima su se dogodila desetljeća. S jedne strane, desetljeća ničega dok smo kod kuće čekali da prestane epidemija, a s druge strane desetljeća intenzifikacije odnosa između kapitala i radnih organizacija. Unatoč neuvjerljivim mobilizacijskim i operativnim mogućnostima antijanšističkog civilnog društva i opozicijskih stranaka, mora se bez cinizma potvrditi da je Janša na dobrom putu da uredi slovenski medijski i civilni prostor po uzoru Orbana i njegovu Mađarsku. No, negdje već mora biti neki bauk, zbog kojega je Janša na konferenciji “Europe uncensored” sa citatima iz Komunističkog manifesta definirao svoju politiku kao izrazito antikomunističku i antimarksističku. U 2021. želimo da se ostvare fantazme slovenskih janšista i antijanšista, i da njihova antikomunistička retorika naiđe na autentičnu komunističku prijetnju.

(naslovna foto: kurir.rs)