Analize Bilten

Crveni kadar – proljeće 2021.

Novi broj Crvenog kadra, biltena Kontra klase. U ovom broju pišemo o ulozi demokracije i demokratske države u kapitalizmu i donosimo kratke izvještaje o bitnim događajima i radničkim borbama u Hrvatskoj (Podravka, HŽ), regiji i svijetu.

Demokracija i demokratska država

Demokracija – sveta krava ljevice, a i desnice i centra, glavni je oblik kapitalističke države. Možda će neki ljevičari reći kako je najnapredniji oblik kapitalističke vlasti neka diktatura, no danas je očito kako demokracija radi sve što diktature rade, i to uspješnije. Demokratske države su sasvim sposobne voditi ratove, razbijati štrajkove, ubijati i tući ljude na granicama, vršiti genocide… Nema stvari koje se pripisuju diktaturama koje demokracija ne radi uspješnije.

Demokratska država silom uspostavlja jednakost i slobodu nad svim građanima, bez obzira na njihove prirodne i socijalne razlike, te im daje jednaka prava u sudjelovanju u proizvodnom procesu. Radnik, bogataš i beskućnik imaju jednako pravo kupiti jahtu, otvoriti tvrtku, najesti se itd., no samo neki od njih zapravo imaju mogućnost to pravo iskoristiti. Svatko je slobodan boriti se za svoje interese i u toj borbi narušavati interese drugih. Tu je glavna funkcija demokratske države: ona sa svojim zakonima, sudovima, policijom i vojskom regulira borbu za interese raznih skupina u društvu; ona uspostavlja nasilnu vlast nad društvom kako svatko to ne bi morao činiti za sebe.

Jedina situacija u kojoj se kapitalisti i ostali – ali uglavnom kapitalisti – mogu slobodno boriti za svoje interese je upravo kada ih regulira država. Demokratska država to sve postiže postavljanjem privatnog vlasništva kao svog temelja. Očito je da ta sloboda i jednakost samo omogućavaju da određeni pojedinci pokušaju pridobiti neki dio bogatstva društva s ekonomskim resursima koje neki posjeduju, a drugi ne. Radi ove slobode država im je potrebna, jer bez nje uopće ne bi mogli koristiti svoje resurse. S njihove praktične točke gledišta, državna vlast uvjet je za slobodno tržišno natjecanje. Jasno je kome služi ta demokratska država, postavljanjem jednakosti i slobode kao svojih temeljnih principa ona omogućava najmoćnijima i najbogatijima da vladaju: ona je prije svega država kapitalističke klase.

Što onda demokratska država nudi radnicima? Slobodno i jednako pravo da prodaju svoj rad kapitalistima, da troše svoj život pokušavajući namiriti svoje osnovne potrebe dok drugi uživaju u obilju (iako istovremeno imamo dovoljno resursa da svi žive u obilju). Upravo zahvaljujući toj jednakosti i slobodi koju demokratska država provodi resursi su toliko nejednako podijeljeni.

Kada je to nužno, demokratska država će tražiti od radnika i da umru za njene interese. Od svih svetih krava ona je najviše nalik na minotaura, stalno traži radnike da se žrtvuju za nju. Da umiru u rovovima za njene “pravedne” ratove, da umiru od Covida kako neki buržuj ne bi izgubio koju kunu, da žive u siromaštvu dok neki žive u nepojmljivom bogatstvu.

Radnici ne mogu preuzeti državu za svoju korist, zato što u njihovom klasnom interesu nije obrana slobode tržišnog natjecanja i očuvanje privatnog vlasništva. Upravo suprotno – njihov interes je potpuno uništenje tržišnog gospodarstva, najamnog rada, privatnog vlasništva i svih drugih institucija demokratskog, kapitalističkog društva.

Jedini interes radnika je stvaranje društva u kojemu oni više neće prodavati svoj rad, u kojemu će se dobra proizvoditi na temelju i u svrhu podmirenja ljudskih potreba.

Svaka institucija demokratske države je u suštini protiv interesa radničke klase jer je njihova jedina svrha održavanje trenutnog stanja u kojemu je radnička klasa na dnu društvene ljestvice.

I što će radnici s državom čija je jedina svrha regulacija i zaštita privatnog vlasništva? Jasno, jedino što im je u interesu: uništit će ju kako bi mogli uspostaviti društvo u kojemu svatko pridonosi koliko može i dobiva koliko treba – komunizam.

Iz povijesti: zagrebački izbori 1920.

Radnička klasa ne može osvojiti vlast izborima. Tome nas uči i povijesno iskustvo: kada su na lokalnim izborima u Zagrebu u ožujku 1920. pobijedili komunisti, kraljevske su vlasti novom komunističkom gradonačelniku Svetozaru Deliću nakon svega 6 dana oduzele mandat. Slična se situacija tada dogodila i u Beogradu, a krajem 1920. i u čitavoj Jugoslaviji zabranom rada KPJ. Demokratska farsa time je postala sasvim očita.

***

HRVATSKA

Podravka: radnici protiv sindikata, kapital protiv radnika

Krajem veljače u koprivničkim se medijima pojavila vijest da radnici Podravke pokreću peticiju za smjenu šefice tamošnjeg sindikata, ogranka PPDIV-a. Sindikalnoj povjerenici i članici Nadzornog odbora Podravke Kseniji Horvat, radnici i radnice spočitavaju potpunu nezainteresiranost za uvjete rada u tvornici i suzbijanje svake borbene radničke inicijative.

Sredinom ožujka nova je uprava Podravke (pod vodstvom bivše HDZ-ove ministrice Martine Dalić) najavila povišice: na mjesečnoj razini one bi mogle iznositi 500-700 kuna za radnike u pogonima. Moramo napomenuti da je prosječna plaća Podravkinih radnika i radnica do sada iznosila nešto više od 5000 kuna, a da je dobar dio nižekvalificiranih radnika praktički preživljavao na minimalcu.

Neki će možda reći: „kriza je, dobro je da su i ovo dobili.“ Međutim, Podravka i u ovim kriznim godinama posluje u plusu, te je 2020. čak i povećala prodaju za 90-ak milijuna kuna i ostvarila ukupni profit od 210 milijuna kuna. Radnicima su usprkos tome isplaćene mrvice. No, netko je ipak omastio brk: 34 ključna menadžera u Podravki d.d. imaju prosječnu bruto plaću od 64.500 kuna mjesečno. Bogate dividende su također otišle kapitalističkoj državi, bankama i privatnim kapitalistima.

Za neke se uvijek nađe. Za radnike ipak ništa.

Radnici Podravke traže smjenu glavne sindikalne povjerenice K. Horvat zbog, kako navode, manjka zalaganja za radnička prava unutar kompanije. (foto: danica.hr)

PPDIV protiv Radničkog portala

Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske (PPDIV) sredinom je travnja Vrhovnom sudu RH podnio žalbu protiv odluke Županijskog suda u Vukovaru, kojim se mjesec dana ranije odbacila njihova tužba protiv Radničkog portala.

Podsjetimo, PPDIV je 2019. tužio Radnički portal zbog njegova izvještavanja o uvjetima rada u varaždinskoj Koki, pri čemu je za loše uvjete rada između ostalih okrivio i sindikat PPDIV, kojeg se nazvalo „žutim sindikatom“ u džepu poslodavaca.

Općinski sud u Zagrebu najprije je presudio u korist Sindikata, a volonterima-urednicima Radničkog naređeno je da moraju isplatiti preko 43.000 kuna kazne „za nanošenje duševnih boli“ čelnicima PPDIV-a. Županijski je sud potom tu presudu odbacio, ali sada se čeka konačna odluka Vrhovnog suda – koji nije poznat po presudama koje bi išle u korist radnika i radničkog pokreta. (Sjetimo se samo svih sudskih zabrana štrajkova u zadnjih nekoliko godina, od Croatia Airlinesa do SDF Žetelice u Županji.)

U svakom je slučaju dobro vidjeti gdje stoje prioriteti nekih hrvatskih sindikata u vrijeme kada njihovi ionako preslabo plaćeni radnici i radnice jedva preživljavaju.

Otkazan štrajk u HŽ Infrastrukturi

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske, Sindikat infrastrukture HŽ i Sindikat željezničara Hrvatske 15. su ožujka poslodavcu (HŽ Infrastrukturi) najavili štrajk zbog neuspjeha pregovora o sklapanju novog kolektivnog ugovora.

Prošli je kolektivni ugovor istekao krajem veljače 2021., a sindikati su u novi htjeli uvesti povećanje neoporezivih dodataka, nakon 14 godina bez rasta plaća. Uprava HŽ-a je ponudila samo rast plaća od 1400 kuna na godišnjoj razini kroz jednokratne dodatke na plaću, tj. regrese i uskrsnice. Prosječna mjesečna plaća bi time bila povećana za svega 116 kuna, na što sindikat nije pristao.

Nekoliko dana kasnije ipak je došlo do dogovora uprave i sindikata: jednokratni dodaci u iznosu od 3000 kn i mjesečni neoporezivi dodatak od 416 kuna. Ovaj je dogovor podijelio radnike HŽ Infrastrukture: dio je bio zadovoljan postignutim, a drugi,  borbeniji dio smatrao je ove povišice nedovoljnima nakon više od desetljeća stagnacije plaća. Sindikati su rekli da će o porastu satnice pregovarati u posljednjem kvartalu 2021., što je dio radnika također smatrao nedopustivim odlaganjem.

Iako je ovaj štrajk u HŽ Infrastrukturi propao uslijed osjetne, ali svakako ne potpuno zadovoljavajuće povišice plaća, usrećuje nas vidjeti da ipak postoji nezanemariv broj borbenijih radnika koji ne pristaju na kapitalističku retoriku o „teškim kriznim vremenima“ i ustraju na borbi za svoja prava. Što će biti dalje, vidjet ćemo najesen.

Nove žrtve tvrđave Europe

Početkom ožujka ove godine „tvrđava Europa“ odnijela je nove žrtve. Ovoga puta u samoj Hrvatskoj. U okolici je Saborskog, na putu između Ogulina i Plitvičkih jezera, od eksplozije mine poginula jedna, a ranjene su barem dvije osobe. Riječ je o osobama pakistanskog porijekla koje su se kretale tzv. „migrantskom rutom“ prema Sloveniji, odnosno šengenskoj Europi.

Hrvatski su mediji odmah proširili priču o „spasilačkoj akciji“ hrvatske policije kojom se ostatak ove grupe izbavio iz minskog polja. Naravno, nije se spomenula činjenica da je upravo hrvatsko izigravanje psa čuvara Europske Unije ono što je uopće natjeralo tisuće ljudi da riskiraju život prolazeći preko planina, rijeka i minski sumnjivih područja.

Zločini hrvatske i drugih europskih država protiv imigrantskih radnika su zločini upereni protiv radničke klase i čitavog čovječanstva, i kao takve ih trebamo shvatiti.

***

REGIJA

Štrajk u Fiat plastici (Kragujevac)

Sredinom veljače radnici su stupili u štrajk u tvornici „Fiat plastika“ u srpskom Kragujevcu. Povod štrajku bio je pokušaj uprave da u novi kolektivni ugovor ubaci dio kojim se radnici Fiata „dobrovoljno odriču“ prava na štrajk. Osim odbacivanja te klauzule, sindikat traži i vraćanje regresa na razinu od prošle godine, te povećanje naknade za plaćeno odsustvo sa 60 na 65% plaće.

U međuvremenu je održano nekoliko rundi neuspješnih pregovora, a radnici Fiat plastike pojavili su se i na ulicama Kragujevca. Budući da Fiat plastika proizvodi branike za automobile, drugi dijelovi Fiat grupe u Kragujevcu ne mogu normalno nastaviti sa svojim radom, što predstavlja vrlo jaku polugu u rukama radnika.

To je ubrzo shvatila i uprava, koja je sredinom svibnja naprosto prebacila većinu strojeva iz Fiat plastike u druge pogone koji nisu u štrajku. Ovaj je potez bio nelegalan, kao i slanje radnika u štrajku na plaćeno odsustvo, no od srpske se države ne može očekivati nikakva reakcija. Srbija je, kao i Hrvatska i sve države, tek aparat vladajuće klase i njegova je svrha zaštita kapitala, a ne radnika. Jedina je nada kragujevačkih radnika, stoga, u solidarnosti njihovih klasnih drugova u ostalim pogonima Fiata.

Neka im je sa srećom!

Štrajk radnika “Fiat plastike” u Kragujevcu započeo je još sredinom veljače. (foto: nova.rs)

***

SVIJET

Prosvjedi u Kolumbiji

U Kolumbiji već tjednima traju masovni prosvjedi i krvavi okršaji s policijom. Prosvjedi su započeli krajem travnja, prvenstveno zbog najave konzervativne vlade predsjednika Ivana Duquea o povišenju poreza na životne potrepštine i snižavanju donje granice oporezivih dohodaka. Predložena je reforma – u svrhu „oporavka od krize“, naravno – trebala najjače pogoditi kolumbijsku radničku klasu. Prosvjedi su stoga bili posve očekivani i (što se tiče nas komunista) dobrodošli.

Reakcija države bila je brutalna: do danas su snage reda ubile minimalno 40 prosvjednika, a broj „nestalih“ penje se preko stotinu. Izvještaji drugova s terena govore o neopisivoj policijskoj brutalnosti na ulicama, te prebijanju i silovanju uhićenica u policijskim postajama. Prosvjednici su zbog toga do danas među zahtjeve uvrstili i ukidanje okrvavljene spe-cijalne policije, što vlasti, naravno, odbijaju.

Sredinom svibnja došlo je do prvih pregovora između vlade i „štrajkaških komiteta“ sačinjenih od sindikalnih vođa i studenata. Možemo se samo nadati da radnička klasa Kolumbije neće dopustiti ovim komitetima da pristanu na površne legalističke ustupke, kao što je bio slučaj u Čileu 2019. godine. U svakom slučaju, južnoamerički radnici ponovno su dokazali da nisu uspavani.

Krvavi prosvjedi u Kolumbiji započeli su zbog pokušaja uvođenja porezne reforme koja bi pogodila i radničku klasu. (foto: NY Times)

Smrt u Palestini

Svi smo već upoznati s događajima u Palestini: izraelske su snage u prvoj polovici svibnja ponovno provodile kampanju terora nad palestinskim stanovništvom pojasa Gaze u kojoj je ubijeno minimalno 129, a vjerojatno i preko 200 civila.

Ova je runda pokolja svoj povod imala u pokušaju izraelskih vlasti da početkom svibnja deložiraju nekoliko palestinskih obitelji iz jeruzalemske četvrti Šeik Džara. Izraelska policija je naišla na neočekivano jak otpor stanovništva, a ubrzo potom započeo je i štrajk i val prosvjeda diljem Izraela i Palestine tijekom kojega je ranjeno preko 1000 palestinskih prosvjed-nika. Ovoga su puta u prosvjedima sudjelovali i Palestinci u samom Izraelu, što nije bilo uobičajeno posljednjih desetljeća.

Izraelski premijer Netanjahu i islamistička banda Hamas koja vlada pojasom Gaze skočili su na moguć-nost eskalacije iz političkih razloga: i jedni i drugi planirali su novim pokoljima učvrstiti svoju vlast. Hamas je počeo granatirati ciljeve u Izraelu (što je rezultiralo s 10-ak poginulih civila), a Izrael je u svom stilu odgovorio terorističkim bombar-diranjem civilnih ciljeva u pojasu Gaze. Nedavno je potpisano primirje, no nažalost možemo očekivati: ne zadugo.

Štrajk dostavljačkih radnika u Velikoj Britaniji

Nekoliko stotina radnika dostavljačke platforme Deliveroo štrajkalo je 7. travnja u Velikoj Britaniji za veće plaće i bolju zaštitu na radu. Radnici Deliverooa (kojeg „od milja“ nazivaju Slaveroo) imaju satnicu od jedva 2 funte, odnosno manje od 18 kuna!

Kao i druge platforme za dostavu, poput nama poznatih Wolta i Glova, ali i Ubera, Deliveroo svoje radnike službeno smatra „samozaposlenima“, zbog čega im ne priznaje brojna radnička prava. Istovremeno, sama firma (kao i sve druge dostavljačke kompanije) tijekom ove pandemije bilježi rekordne profite.

Ovaj štrajk, kao i slični postupci diljem svijeta, ipak dokazuje da je borba moguća.

***

Tko smo?

Kontra klasa je socijalistički kolektiv baziran u Zagrebu. Sudjelujemo u radničkim borbama u zagrebačkoj regiji te kroz ostvarene kontakte s radnicama i radnicima analiziramo protekle borbe, kako bismo mogli učiti na vlastitim pogreškama.

Osim direktnim aktivizmom, bavimo se i teoretskim radom analize suvremenog društva u suradnji s drugovima i drugaricama iz regije i svijeta. Kapitalizam je i dalje vladajući ekonomski sistem i gura čovječanstvo sve dublje prema ponoru ekološke katastrofe, novim ratovima i sve gorim radnim uvjetima. No, ako ga želimo nadvladati i zamijeniti pravednijim sustavom – socijalizmom – u čijem srcu nije profit, već ispunjavanje ljudskih potreba, moramo ga moći i razumjeti.

Kao internacionalisti zalažemo se za međunarodno jedinstvo radničke klase u njenoj borbi protiv kapitala, bez obzira na nacionalne, religijske ili druge granice. Ako je kapital internacionalan, takva mora biti i radnička klasa. Pridruži nam se!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *