Analize Bilten

Crveni kadar – ljeto 2019.

Novi broj Crvenog kadra – biltena Kontra klase. U ovom broju možemo pročitati o štrajkovima koji su (do sad) obilježili ljeto u Hrvatskoj i novim napadima hrvatskog sudstva na radničku klasu. Uz to i ukratko o novoj poreznoj reformi i njenom utjecaju na radnike i poslodavce.

Ljeto 2019.

Prošle smo godine u jednom od brojeva Crvenog kadra (rujan 2018.) pisali o rekordno vrućem ljetu i katastrofama koje je ono prouzročilo. Tada su gorjele šume u Švedskoj, a danas gore milijuni hektara šuma u ruskom Sibiru. Gori i kod nas, a visoke temperature na Grenlandu uzrokovale su otapanje ledenjaka na do sad neviđenoj razini. Naši nas političari uvjeravaju kako daju sve od sebe po tom pitanju, ali svima je jasno: dokle god se svjetska ekonomija bazira na profitu, promjene smjera neće biti. Ukratko – ako potraje kapitalizam, mi nećemo još dugo.

Pisali smo i o „vrućem ljetu“ radničkih borbi. Ljeto 2018. je svakako bilo takvo, ali ni ovo ne zaostaje. Krajem lipnja i početkom srpnja imali smo dva velika štrajka u Hrvatskoj, dok se treći (i potencijalno najveći) možda sprema za jesen. Najprije su u zadnjem tjednu lipnja u štrajk stupili obrovački komunalci iz poduzeća Infra-grad. Radnici su tražili povećanje plaća s 3000 (!) na 4000 kuna te potpisivanje kolektivnog ugovora. Štrajk je započeo nakon višemjesečnih pokušaja radnika da mirnim putem osiguraju svoja prava. Nakon nekoliko dana štrajka, Obrovac se počeo gušiti u smeću, ali ni HDZ-ov gradonačelnik, ni šef Infra-grada Mate Karamarko nisu htjeli saslušati radnike. U jednom trenutku pozvani su i štrajkolomci – privatna firma za odvoz smeća iz Pakoštana – koje su obrovački radnici pokušali zaustaviti, no u tome ih je spriječila hrvatska policija.

Kako radnici nisu odustajali od svojih zahtjeva, gradonačelniku i šefu firme preostao je samo jedan adut u rukavu: pravosuđe. Županijski je sud u Zadru prihvatio tužbu protiv štrajka i presudio kako se radnici moraju vratiti na posao, bez ikakvih poboljšanja uvjeta ili potpisanog kolektivnog ugovora. Ovo je već 4. put u posljednjih godinu dana da hrvatski sudovi presuđuju u korist kapitala, a protiv radničke klase.

Drugi je štrajk ovoga ljeta bio bolje medijski popraćen, barem u početku. Radi se o (neslužbenom) štrajku pomoćnog osoblja u Zračnoj luci Split, odnosno tamošnjim čistačicama. Priča je, nažalost, vrlo česta u Hrvatskoj: čistačice nisu zaposlene od strane Zračne luke Split, već tamo rade preko „vanjskih suradnika“ – u ovom slučaju dubrovačke firme Dud – koja ih iskorištava do krajnjih granica za mizernu plaću. No kada im poslodavac nije mjesecima isplatio niti tu crkavicu (oko 3000 kuna!), radnice su odlučile stupiti u štrajk.

Čistačice na splitskom aerodromu nisu sindikalno organizirane, što je čest slučaj nakon outsourcinga poslova čišćenja malim privatnim firmama. Usprkos tome, one su uspjele otežati rad zračne luke do granice izdržljivosti. Početkom srpnja naprosto se – nisu pojavile na poslu. Neke su uzele bolovanje, neke godišnji, a nekima je samo bilo dosta rada na uzavreloj pisti za nikakvu plaću.

Uprava zračne luke svim se silama trudila slomiti ovaj neslužbeni štrajk, čemu su (kao i obično) pomogli i mediji sa svojim patetičnim tekstovima o tome kako ovakvi štrajkovi „štete turizmu“. Budući da je velika većina čistačica obustavila rad, aerodrom je polako tonuo u kaos. Čak do te mjere da je uprava osobno morala sudjelovati u poslovima čišćenja, a na ispomoć su nagovarali i studente-sezonce (koji su, nažalost, to uglavnom prihvaćali – još jedan dokaz potrebe za novim razvojem osjećaja klasne solidarnosti među mlađom populacijom).

Iako je štrajk bio po svim medijima otprilike tjedan dana, kasnije se stvorio muk. Iz tog razloga zapravo nikome nije jasno kako je štrajk završio, no potrudit ćemo se doznati i to. U svakom slučaju nadamo se – uspješno po radnice!

I za kraj, štrajk koji nam se možda sprema najesen. Naravno, radi se o štrajku u javnom zdravstvu koji bi mogao započeti kao posljedica nevoljkosti ministra Kujundžića i Vlade RH da pristanu na povećanje plaća medicinskom osoblju. Zapravo, Kujundžić je najprije čak i pristao na malo povećanje plaća, samo da bi nekoliko dana kasnije sindikatima rekao kako do povećanja plaća ipak neće doći. Stoga je samo potpisano produljenje trenutnog kolektivnog ugovora bez promjena plaća. No, budući da rok trajanja produženog kolektivnog istječe 31. listopada, predviđeni su novi pregovori za jesenske mjesece. Sindikati su izjavili kako su spremni stupiti u štrajk ukoliko do povećanja plaća ne dođe, ali ostaje vidjeti koliko su naši žuti sindikati zaista borbeni, a koliko je to sve samo priča za javnost. Bez obzira na sindikate, za štrajk moramo biti spremni i sposobni, pa makar ga morali voditi i mimo volje sindikalnih čelnika.

I ovoga ljeta tisuće hrvatskih i stranih sezonskih radnika biva izrabljivano od strane poslodavaca tijekom „svete“ turističke sezone. Naučimo nešto iz hrabrosti obrovačkih i splitskih radnica i radnika i počnimo ponovno razvijati klasnu solidarnost.

Porezna prevara

Jedna od stalnih mantri svake hrvatske vlade su porezne reforme. Smanjenje bilo kojeg poreza pokušava se prikazati kao pozitivna promjena za sve građane, a posebno za radnike i omladinu. Međutim, tu maglu treba raščistiti, a odličan primjer imali smo ovoga ljeta.

Novom poreznom reformom najavljenom prošloga mjeseca  generalna stopa PDV-a smanjit će se na 24%, dok će se ugostiteljima smanjiti na samo 13%! Službeno opravdanje je klasično i pomalo dosadno u svojoj neuvjerljivosti – manji porezi omogućit će ugostiteljima da povećaju plaće svojim radnicima.

Naravno, svatko tko je iskusio rad kod ugostitelja, a ponajviše rad u sezoni, zna da ta tvrdnja nema veze sa stvarnim životom. Jedini razlog zbog kojeg je vlada Andreja Plenkovića smanjila PDV ugostiteljima je taj da zarade oni, a ne radnici. Tome ne škodi ni činjenica da su ugostitelji (posebno na obali) često i nositelji određene stranačke iskaznice.

Oko poreza – uvijek oprezno!

Tko smo?

Kontra klasa je socijalistički kolektiv baziran u Zagrebu. Sudjelujemo u radničkim borbama u zagrebačkoj regiji te kroz ostvarene kontakte s radnicama i radnicima analiziramo protekle borbe, kako bismo mogli učiti na vlastitim pogreškama.

Osim direktnim aktivizmom, bavimo se i teoretskim radom analize suvremenog društva u suradnji s drugovima i drugaricama iz regije i svijeta. Kapitalizam je i dalje vladajući ekonomski sistem i gura čovječanstvo sve dublje prema ponoru ekološke katastrofe, novim ratovima i sve gorim radnim uvjetima. No, ako ga želimo nadvladati i zamijeniti pravednijim sustavom u čijem srcu nije profit, već ispunjavanje ljudskih potreba, moramo ga moći i razumjeti.

Kao internacionalisti zalažemo se za međunarodno jedinstvo radničke klase u njenoj borbi protiv kapitala, bez obzira na nacionalne, religijske ili druge granice. Ako je kapital internacionalan, takva mora biti i radnička klasa.

Pridruži nam se u borbi za radničko oslobođenje!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *