Kontraklasa

Kontraklasa je komunistički kolektiv koji djeluje u Hrvatskoj i koji se bori za razvoj međunarodnog radničkog i komunističkog pokreta. U svrhu toga cilja sudjelujemo i organiziramo u medijskom radu, javnim sastanicma, radničkim ekonomskim borbama te izgradnji radničkih organizacija. Spremni smo u našem organizacijskom radu surađivati sa svima koji se slažu sa našim principima koji su izneseni u nastavku.

Principi

Kapitalizam i klasna borba

Kapitalizam danas postoji kao globalni sustav koji prožima sve sfere društvenog života. Društveni odnosi u kapitalizmu su zasnovani na proizvodnji robe u svrhu razmjene, te privatnom vlasništvu. Glavna posljedica ovakve organizacije društvenih odnosa je nastajanje proletarijata - klase modernih radnika koji žive isključivo od svojega rada preko kojega dobivaju plaću i koja ne posjeduje bilo kakav drugi izvor zarade.

Druga strana medalje postojećih društvenih odnosa je kapital koji kroz proces proizvodnje crpi višak vrijednosti koju ostvaruju radnici koju on kasnije koristi za daljnju akumulaciju. U tome odnosu leži glavna kontradikcija današnjeg sustava. Rast plaće (odnosno rast mogućnosti radnika da si osigura bolji život) direktno koči akumulaciju kapitala. Ta kontradikcija je temelj klasne borbe.

Internacionalizacija

Unatoč tome što se međunarodni sustav predstavlja kao sustav odvojenih i nezavisnih nacionalnih država kapitalizam u 21. stoljeću postoji kao potpuno integriran planetarni sustav. Grupe radnika koje se nalaze na jednom mjestu povezane su sa čitavim ostatkom radničke klase kroz opskrbne lance koji se sada protežu čitavom planetom i koji skupa vežu čitavu klasu.

Glavna prepreka daljnjem ujedinjenju proletera onda postaje sustav nacionalnih država koji proletere veže za zasebne formacije nacionalnog kapitala. Jedan od najvažnijih principa komunističkog pokreta je dakle princip internacionalizma. Iz toga principa slijedi borba protiv svih struktura društva koji dijele radničku klasu na osnovi nacije, roda, rase, sektoru zaposlenja, te borba za što veće povezivanje odvojenih organizacija radničke klase.

Komunistička partija i proletarska diktatura

Najvažnija organizacija koju kapital ima u klasnoj borbi je kapitalistička država. Ona postoji kako bi održavala akumulaciju kapitala tako što klasnu borbu svodi na kapitalu prihvatljive granice, te da ju nasilno guši ako borbeni proletarijat uspije izaći iz okvira borbe kojeg postavlja država.

S druge strane, organizacije proletarijata nastaju kako bi se borile na ekonomskom terenu, za veće plaće i bolje uvjete rada. U tom procesu koji se događa uvijek u kapitalističkom društvu postoji mogućnost da se ekonomske borbe prošire dovoljno da uđu u sukob sa kapitalističkom državom. Tada ekonomska borba postaje direktno politička borba i javlja se potreba za političkom partijom koja bi vodila borbu protiv te države. U slučaju da ta partija kao zadatak postavi revolucionarnu borbu i rušenje kapitalističke države kao takve onda je ona komunistička partija.

Osnovna zadaća komunista je onda intervencija u svim klasnim borbama proletarijata kako bi osigurali što povoljnije uvjete za formaciju komunističke partije i uništenje kapitalističke države.

Uništenjem kapitalističke države revolucionarna radnička klasa uspostavlja svoju proletersku diktaturu. Ona je tranzicijski oblik društva koje služi za uništenje ostatka strukture prijašnje diktature kapitala i postavlja temelje za društvo organizirano da ispunjava potrebe čovjeka. Taj period podrazumijeva potpunu političku dominaciju organizacija radničke klase nad ostacima stare burđoazije s ciljem gušenja njihovog otpora i eksproprijacije privatnog vlasništva.

Komunizam

Konačan cilj ovoga procesa je komunizam - društvo bez klasa, vlasništva i države koje nastaje kada nestankom klasnih razlika i potpunim socijaliziranjem proizvodnih snaga država kao represivni aparat izgubi svoju funkciju i započinje odumirati. U ovakvome društvu proizvodnja se temelji na načelu "od svakoga prema mogućnostima, svakome prema potrebama".

Iz ovakvog shvaćanja komunističkog društva jasno nam je da socijalistička i komunistička društva 20-og stoljeća ne predstavljaju oblik komunističkoga uređenja već kapitalistička ekonomije formirane pod uvjetima kasne industrijalizacije. Iz toga ne slijedi da ne možemo učiti iz prijašnjih pokušaja uspostavljanja komunizma.