O nama
O nama
Kontraklasa je komunistički kolektiv koji djeluje u Hrvatskoj, s ciljem borbe za razvoj međunarodnog radničkog i komunističkog pokreta. U svrhu toga cilja sudjelujemo i organiziramo u medijskom radu, javnim sastancima, radničkim ekonomskim borbama te izgradnji radničkih organizacija. Spremni smo u našem organizacijskom radu surađivati sa svima koji se slažu sa našim principima koji su izneseni u nastavku:
Kapitalizam danas postoji kao globalni sustav koji prožima sve sfere društvenog života. Društveni odnosi u kapitalizmu zasnovani su na proizvodnji robe u svrhu razmjene, te privatnom vlasništvu. Glavna posljedica ovakve organizacije društvenih odnosa jest nastajanje proletarijata - klase modernih radnika koji žive isključivo od svojega rada preko kojega dobivaju plaću, odnosno klase koja ne posjeduje bilo kakav drugi izvor zarade. Druga strana medalje postojećih društvenih odnosa je kapital koji kroz proces proizvodnje crpi višak vrijednosti kojega ostvaruju radnici i koji tako ostvareni višak vrijednosti koristi za daljnju akumulaciju. U tome odnosu leži glavna kontradikcija današnjeg sustava. Rast plaće (odnosno rast mogućnosti radnika da si osigura bolji život) direktno koči akumulaciju kapitala. Ta kontradikcija je temelj klasne borbe.
Unatoč tome što se međunarodni sistem predstavlja kao skup odvojenih i nezavisnih nacionalnih država, kapitalizam u 21. stoljeću zapravo postoji kao potpuno integrirani planetarni sustav. Grupe radnika koje se nalaze na jednom mjestu povezane su sa čitavim ostatkom radničke klase putem opskrbnih lanaca koji se danas protežu čitavim planetom i koji povezuju čitavu klasu. Glavna prepreka daljnjem ujedinjenju radničke klase stoga postaje sustav nacionalnih država koji proletere veže za zasebne formacije nacionalnog kapitala. Dakle, jedan od najvažnijih principa komunističkog pokreta jest princip internacionalizma. Iz toga principa slijedi borba protiv svih struktura društva koje dijele radničku klasu na osnovi nacije, roda, rase, sektora zaposlenja... te borba za što veće povezivanje odvojenih organizacija radničke klase.
Najvažnija organizacija koju kapital ima na raspolaganju u klasnoj borbi je kapitalistička država. Ona postoji kako bi održavala akumulaciju kapitala tako što klasnu borbu svodi na kapitalu prihvatljive granice. U slučaju da borbeni proletarijat uspije izaći iz propisanog okvira borbe, država se neće ustručavati da nasilno uguši radnički pokret. Osim toga, jedna od funkcija države je i regulacija odnosa između različitih frakcija kapitalističke klase. S druge strane, organizacije proletarijata nastaju kako bi se borile na ekonomskom terenu, za veće plaće i bolje uvjete rada. U tom procesu – koji se u kapitalističkom društvu uvijek događa – postoji mogućnost da se ekonomske borbe prošire dovoljno da uđu u sukob sa kapitalističkom državom. Ekonomska borba tada postaje neposredna politička borba i javlja se potreba za političkom partijom koja bi tu borbu i vodila. U slučaju da ta partija kao zadatak postavi revolucionarnu borbu i rušenje kapitalističke države kao takve, ona postaje komunistička partija. Osnovna zadaća komunista stoga je intervencija u svim klasnim borbama proletarijata, u svrhu osiguravanja što povoljnijih uvjeta za formiranje komunističke partije i uništenje kapitalističke države.
Uništenjem kapitalističke države revolucionarna radnička klasa uspostavlja svoju proletersku diktaturu. Ona je tranzicijski oblik društva koje služi za uništenje ostataka strukture prijašnje diktature kapitala i postavlja temelje za društvo organizirano s ciljem ispunjavanja ljudskih potreba. Taj period podrazumijeva potpunu političku dominaciju organizacija radničke klase nad ostacima stare buržoazije s ciljem gušenja njihovog otpora i eksproprijacije privatnog vlasništva. Osim te političke zadaće, započinje i proces ekonomske tranzicije gdje se postupno ukida robna proizvodnja, a tržišna anarhija zamjenjuje se planskom distribucijom dobara. Privatno vlasništvo se pretvara u društveno, čime se eliminira višak vrijednosti kao izvor akumulacije kapitala, te se sve proizvodne snage društva usmjeravaju na direktno ispunjavanje ljudskih potreba i skraćivanje radnoga dana.
Konačan cilj ovoga procesa je komunizam - društvo bez klasa, vlasništva i država koje nastaje kada nestankom klasnih razlika i potpunim socijaliziranjem proizvodnih snaga država kao represivni aparat izgubi svoju funkciju i počinje odumirati. U ovakvome društvu proizvodnja se temelji na načelu "od svakoga prema mogućnostima, svakome prema potrebama". Iz ovakvog shvaćanja komunističkog društva jasno nam je da socijalistička i komunistička društva 20. stoljeća nisu predstavljala oblik komunističkoga uređenja, već u osnovi kapitalističke ekonomije formirane pod uvjetima kasne industrijalizacije. Iz toga, doduše, nikako ne slijedi da iz prijašnjih pokušaja uspostavljanja komunizma ne možemo ništa naučiti.
Ako se slažete sa ovim principima i spremni ste sudjelovati u aktivnom radu ponovne izgradnje radničkog i komunističkog pokreta javite nam se.